Kod otvorenih investicijskih fondova postoji više vrsta naknada: naknada za upravljanje, ulazno/izlazne naknade te naknada depozitnoj banci.
Naknada za upravljanje naplaćuje se iz cjelokupne imovine fonda te je već uračunata u cijenu udjela. Izražava se na godišnjoj razini, a obračunava svakodnevno tako da se umanji vrijednost udjela za dio iznosa naknade te je zbog toga ulagačima „nevidljiva“ i ne vide je na svojem obračunu. Zatim postoje ulazno-izlazne naknade. One se naplaćuju prilikom uplate odnosno isplate sredstava a obračunavaju se na predmetni iznos. Postojanje ulazno izlaznih naknada ovisi o politici pojedinog društva za upravljanje pa tako kod nekih fondova postoje samo ulazne ili izlazne dok ostali imaju obje naknade. Izlazne naknade su vrlo često ograničene razdobljem ulaganja pa se nakon proteka određenog perioda ulaganja ne naplaćuju kako bi se ulagači stimulirali na dugoročnije ulaganje, a također vrlo često ovise i o iznosu ulaganja pa pojedina društva stimuliraju veće uplate na način da se na takove iznose smanjuju naknade ili ih se potpuno oslobađa, kako je već propisano statutom i prospektom fonda.Također je tu i naknada depozitnoj banci koja se obračunava isto kao i upravljačka naknada, na cjelokupnu imovinu fonda a ne direktno od ulagača a njome se plaćaju skrbničke usluge koje banka pruža fondu.Iako se naknade i unutar pojedine grupe fondova razlikuju, u pravilu najagresivniji fondovi imaju i najveće naknade pošto se od njih u prosjeku očekuju i najveći prinosi dok se smanjenjem očekivanih prinosa pojedine grupe fondova i naknade smanjuju.Ulazno izlazne naknade uglavnom se kreću do tri posto slično kao i naknada za upravljanje dok se naknade depozitnoj banci kreću u pravilu do 0,3 posto.
Izvor: www.skola-investiranja.com - Fondovi