Yi Jing nije nastao iz nekog religioznog učenja niti je božansko otkrivenje, već je plod pronicavig promatranja čovjekovog života i njegove okoline, interakcije između pojedinca i univerzuma koji ga okružuje, utjecaja sudbine i slobodne volje.
Yi Jing uzima promjenu kao središnju temu analize, a vrijeme opisuje kao suštinski element u strukturi svijeta i evoluciji pojedinaca. Vrijeme se ne tretira samo kao zastrašujuća i razorna negativna sila, nego kao i suština života kroz koju se izražava ono vječno i nepromjenjivo.
Drevni mudraci koji su sakupili ovo znanje i od njega napravili sistematsku cjelinu, smatraju da je promjena izraz prirodnog reda i da je ona aktivno izražavanje nepromjenjive prirode života. Oni su shvatili da promjena nije samo princip prolaznosti i nepostojanosti, uzrok patnje i nesreće kako to smatraju oni koji se grčevito drže ideje da je samo transcendentno i nepromjenjivo vrijedno stremljenja i truda. Dapače, da upravo ona daje smisao života i sadrži element postojanosti, osnovi, odnosno temeljni zakon ili



















